Arhiva članaka pojedinačnog autora

Zakon, dan dvadesetdrugi: Bućkuriš gluposti za kraj rasprave

[caption id="" align="alignleft" width="200" caption="Živela Srbija!"]Živela Srbija![/caption] Danas me je na facebook-u (srbijanski: fejsbuk), startovao potpuno nepoznati stariji gospodin, tvrdeći da je on selektor mlade reprezentacije Srbije, a da sam ja novinar za koga on pouzdano zna da je autor više članaka u nekoliko dnevnih novina u kojima se iznose „laži o njemu". Verbalni napad je trajao oko pola sata i ja sam uglavnom veoma uljudno pokušavao da objasnim da nemam pojma ko je on, da fudbal niti pratim niti me zanima, a da nisam ni novinar, a i ne poznajem ljude iz te branše. Nije vredelo. Verovatno se isto tako osećala i Nada Kolundžija kada je u par navrata najdobronamernije pokušala da objasni/pojasni neku reč iz zakona koju su radikali hteli da promene amandmanom. Nažalost, isto kao i ja na facebook-u, ona je u Skupštini uvidela da su to ćorava posla i da je ignorisanje ponekad jedina opcija. Ministar je takođe sedeo ceo dan i primenio istu tehniku. Gledajući najveći deo današnjeg skupštinskog zasedanja, poželeo sam da makar za trenutak imam udarničke značke ili neke medalje i da ih (makar za ovo što smo danas slušali) podelim poslanicima koji NISU iz nacionalističkih (desnih) stranaka, a slušali su ceo dan bućkuriš svega i svačega, a svaki put pod firmom „obrazlaganje amandmana u trajanju od 2 minuta". Medalje za kategoriju „stoičko podnošenje budalaština radikala" dobile bi tri poslanice: Nada Kolundžija (šefica poslaničke grupe ZES), Gordana Čomić (potpredsednica Skupštine i koleginica blogerka) i Jadranka Jovišić (najmlađa poslanica u Skupštini, uvek u prvim redovima). Gordana bi dobila i specijalnu nagradu za vođenje sednice, a Nada ... sačekajmo glasanje. Pošto verovatno niko od vas nije gledao, bitno je da znate kako je više od trinaest časova izgledala „rasprava u pojedinostima". Prvih 30-40 sekundi, svaki radikal izgovara sledeće : „Poštovana predsedavajuća, poštovani narodni poslanici, gospodine ministre, cenjeni građani, ispred Srpske Radikalne stranke podneo/la sam amandman na član X Predloga zakona protiv diskriminacije prema kome bi se brisalo YYY, a uneo bi se sledeći stav: ZZZ". Zatim usledi možda još jedna rečenica kojom se pljuje ceo zakon (radikali su totalno nejedinstveni u stavu da li su protiv zakona ili žele da ga poprave), pa onda ostalih 70-80 sekundi kreće ili pljuvanje po ljudima drugačije seksualne orijentacije ili čačkanje svega što „boli narod" ovih dana: Infostan, dopis Ministarstva ekonomije u vezi radnih sporova, otpušteni radnici u raznim fabrikama u Srbiji, izbeglice, ratni vojni invalidi, prinudne uprave u Beograd, Đilas i mnogo toga drugog. U 120-oj sekundi se oni uglavnom zanesu, ali ih predsedavajuća/i prekine, za šta je uglavnom bilo potrebno isključivanje mikrofona. Jutros u 10h, počela je rasprava tamo gde je stala - kod člana 3, da bi tek kasno večeras stigli kod onih suštinskih članova (u kojima su definicije različitih oblika diskriminacije). Tek tada su počeli da se javljaju drugari iz DSS, NS, SNS, čak je i PUPS digao glavu. Njihov poslanik je kratko prozborio o tome kako je „nešto" protivno tradiciji srpskog naroda i obavestio da on neće glasati za zakon. Što se tiče diskutanata ubedljivo najveći borci za čistotu srpskog bića su bili Petar Jojić (bivši savezni ministar pravde koji je pismo Glavnoj tužiteljki ICTY naslovio sa KURVA DEL PONTE) i Zoran Krasić, autor vređanja Ivane Dulić Marković. Naime, Jojić i Krasić su grmeli o „pederskom zakonu", bolesti, devijaciji itd. Posebno je bilo tužno bilo slušati Jojićeve gluposti i/ili neistine u vezi sa pravnim normama kada znate da je advokat.Bilo je i drugih bisera. Jedan od poslanika je umesto LGBT (EL-DŽI-BI-TI) rekao EL-DŽI-DI, drugi su lupetali nazive zakona, treći su jedva čitali napisano (npr. Aleksandra Ilić, neformalna Miss Skupštine,poslanica Nove Srbije, Užice). Radikalna glumica Lidija Vukićević je konstatovala da će „ako se ovo usvoji, ljudi drugačije seksualne orijentacije početi da se ljube ispod naših prozora, a mi nećemo moći da reagujemo". Njen stranački kolega je rekao da bi moglo da se desi da u brakorazvodnoj parnici, dete pripadne ocu, iako je on homoseksualac i da bi tada dete raslo „u bolesnoj sredini". Očigledno ne zna za presudu Evropskog suda Salgueiro da Silva Mouta protiv Portugala (1999) koja se bavila upravo ovakvim slučajem i gde je Portugal oglašen krivim zbog uskraćivanja starateljstva nad detetom ocu koji je gej. Ova presuda je direktno primenjiva kod nas, imali mi Zakon protiv diskriminacije ili ne. Ako nam se ne sviđa, treba da istupimo iz Saveta Evrope, a to čak ni Rusiji ne pada napamet. Jedan od događaja dana je bio kada je Dragan Todorović (SRS) izvadio roze hulahopke i rekao da ih poklanja Ministru za ljudska i manjinska prava, a zatim ih posle svog obraćanja ostavio ministru. Ono što je strašno je odsustvo bilo kakve reakcije i činjenica da je to ustvari postalo JEDINA ili GLAVNA vest sa današnjeg zasedanja. Tužno je što nije bilo kažnjavanja Todorovića zbog očigledne namere da uvredi ministra i od Skupštine napravi cirkus. Izgleda da bi se to desilo tek kada bi u Poslovniku pisalo „zabranjeno je poklanjanje roze hulahopki". Tužno je i što je za sve medije glavna vest poklanjanje roze hulahopki umesto govora mržnje koji satima upražnjavaju poslanici SRS. Izgleda da mediji sve podvode pod „radikali su kritikovali predloženi zakon". Rasprava u pojedinostima je završena u 23.25, kada se stalo kod 418 od 446 amandmana (isteklo vreme za raspravu). Tom prilikom su SRS i DSS malo kukali kako je opet povređen poslovnik itd, ali su se ubrzo razišli. Glasanje je ujutru u 10h. Biće to dugo, napeto i dosadno odjednom. Sutra ćemo valjda imati zakon u rukama,nadajmo se da neće biti nekih iznenađenja.

Zakon, dan dvadesetprvi: Slagalica

[caption id="" align="alignleft" width="200" caption="Tradicija srpskog naroda!"]Tradicija srpskog naroda![/caption] Kad već prosečni građanin nije zainteresovan za „sabornost i slogu", bio sam ubeđen da će sve nacionalističke, neo-nacističke, patriJotske i slične organizacije zajedno sa nevladinom organizacijom „SPC" i lepezom anti-EU partija da se SLOŽE u jednu SRPSKU slagalicu i da „obeleže" desetogodišnjicu onoga što oni paze da ne nazovu bombardovanjem (previše blaga reč, mora se reći agresija).Međutim, ni nacionalisti nisu ono što su nekad bili. Ne znam da li je to zbog cele debate oko usvajanja Zakona protiv diskriminacije, ali duh različitosti je potpuno „prožeo" ovu nekada monolitnu skupinu. Jedni su pravili marš, drugi polagali vence, treći pravili „dostojanstven" skup na Trgu Republiku, četvrti dostojanstveno razbijali McDonald's i tukli se sa policijom, a peti su uživali u nacionalističkoj verziji Beovizije u Sava centru. Iako se svaka grupa zaklinjala da obeležava „stradanje srpskog naroda u NATO agresiji", retko kada se čulo nešto o žrtvama, a kada bi se to i čulo, bilo je krajnje ponižavajuće. Najružnije je što ama baš niko od njih koji vole da se brinu o „srpskim žrtvama" nije prozvao vlast zbog činjenice da ni danas nemamo tačan spisak poginulih u bombardovanju, već cifru „oko 2.500". Veče je donelo rascep na dve struje, koje su inače vidljive i kod vršenja diskriminacije. Prva je salonska struja (DSS, SPC, Dveri, NS i ekipa) koja se otprilike može svesti na akademsko i/ili tradicionalističko opravdavanje teze da svi NE TREBA uvek da budu jednaki, da smo MI važniji od NJIH, da neke grupe nisu „normalne", a da je milosrđe bolje od jednakosti/inkluzije kada govorimo o osobama sa posebnim potrebama. U ovoj ekipi su oni koji verovatno neće fizički napasti Rome ili gejeve, ali će se naprimer zgroziti nad bilo kakvom merom „afirmativne akcije" za ove ili druge kategorije. Oni veruju u jednakost, ali samo ako ste muško, Srbin, heteroseksualac, vernik SPC, u braku, sa dvoje dece, starosti do 60 godina, nemate hendikep itd. Druga struja je ona kojoj je dosta finih varijanti, a pritom znaju da pravosudni sistem baš i ne funkcioniše u Srbiji. U ovoj grupi su večeras bili Obraz, Naši, SNP 1389 i razne neonacističke grupice. Oni su uživali u obraćanju Žigon Ivane, ruskih i drugih gostiju, da bi pri kraju uzviknuli ono što je suština : „Dajte nam oružje!". Ne brinite, ne bi oni otišli na Kosovo, radije bi ubijali po Beogradu.Da je to zaista tako, videlo se već oko 20.30 kada je krenula akcija : kontejneri, ekipa TV Studio B, McDonalds na Zelenom Vencu i Banovom brdu, policija u centru itd. To je ekipa kojoj diskriminacija i mržnja kao takva nije dovoljna. Kao što i sami kažu na raznim sajtovima, potrebno je sa reči krenuti na dela, sa mržnje na uklanjanje objekata mržnje iz „zdravog srpskog tkiva". Postoje dva problema. Prvo, većina građana i dalje slepo veruje da Srbi „nisu sposobni da mrze/napadaju druge" tj. različite. Drugo, većina onih koji bili vidljivi večeras u ovoj „drugoj struji" su veoma mladi. Oni su glavni deo svog odrastanja proveli u Srbiji „posle 2000-te", pa ipak smatraju da treba „preduzeti akciju". Ko ima vremena, može malo istražiti profile ovih starijih maloletnika/mlađih punoletnika na fejsbuku (facebook) - od „Proterati Natašu Kandić iz Srbije", preko „Kinezi u Kinu, Cigani u Indiju, ostavite Srbima našu majku Srbiju", pa do „Sprečimo održavanje gej parade u Beogradu" (u milion varijanti). Iako mladi, oni znaju da ako dođu pod udar zakona, mogu očekivati podršku prijatelja (slučaj „Pravda za Uroša", bekstvo Gorana Davidovića u Italiju). Iako su ove dve strujevečeras žestoko zaratile na internet forumima, optužujući jedna drugu za izdaju, sutra to neće biti slučaj. PatriJotska polovina Narodne Skupštine Republike Srbije će biti složna prilikom obrazlaganja amandmana na Zakon protiv diskriminacije. Ponavljaće se poznati „argumenti" o poremećajima, bolesti i neprimenjivosti zakona, malo začinjeni NATO-om i sl. Ključno je da predstavnici vlasti ostanu čvrsti kao i do sada. Na sreću, ostalo je veoma malo vremena za raspravu od predviđenih 10 sati za raspravu u pojedinostima. A onda ? Još uvek ne znamo jer je danas zakazana Treća sednica ovog zasedanja za četvrtak u 14h, u petak u 10h počinje tzv. Dan za odgovore na poslanička pitanja, dok je za ponedeljak u 11h planiran početak Četvrte sednice sa čak 42 tačke dnevnog reda. Glasanje će svakako biti tokom nekog od ovih dana, uključujući posebno glasanje o svakom od skoro 500 amandmana. Sutra ujutru opet počinje (s)LAGALICA o Zakonu protiv diskriminacije, Drugi kanal RTS u 10 časova. Doviđenja i prijatne časove uz naš/njihov program.

Dan dvadeseti: Želite li da (p)ostanete poremećeni?

[caption id="" align="alignleft" width="200" caption="Naša NADA"]Naša NADA[/caption] Dajem časnu pravničku reč da sam punih dvadeset dana čitao svaki tekst, svaku izjavu i bilo koji drugi „materijal" koji je DRUGA STRANA „emitovala" glede Zakona protiv diskriminacije. Zaklinjem se i da sam neke od prigovora na zakon uzeo za ozbiljno, zbog njih još jednom konsultovao neophodnu literaturu i zakone u zemljama Evrope, kao i međunarodne standarde. Priznajem i da sam glavni udarac očekivao danas, tijekom rasprave „u pojedinostima", ali džaba. Izneverili su i Aleksandar (Martinović, SRS, nova zvezda), Aleksandra (Janković, NS, stara zvezda), ali i Dragan Šoromaz (DSS, mega zvezda i član Odbora za ravnopravnost polova i Odbora za odbranu i zaštitu - tako piše na sajtu pismenog DSS-a) . Umesto svih mojih očekivanja i nadanja, današnja parlamentarna debata se kretala od amandmana koji su podnošeni po članu 1. do amandmana koji su podnošeni po članu 2. Moguće da su pred kraj poslanici otišli i dalje, ali više nisam mogao da pratim. Punih 8 sati, diskusija se kretala od toga da je seksualna orijentacija „bolest" pa do toga da je „poremećaj". Zbog toga je smešno delovala i situacija u kojoj je potpredsednik Skupštine posle 132435 rečenice pune jasnog govora mržnje, upozorio poslanika SRS zbog korišćenja reči „peder". Gle čuda, čak mu ne izriče opomenu, već ga UPOZORAVA. Zbog toga je već naredni SRS poslanik sa čuđenjem pitao koju tačno reč ne sme da koristi. Dakle, kao što vidimo, rasprava odmiče, sutra Skupština ima raspust, ali ovoga puta ne zbog neke slave, već zbog bogatog kulturno-umetničkog programa. Naime, predsednica Skupštine je negde posle ručka obavestila da se sutra neće raditi jer će „svaka poslanička grupa obeležiti godišnjicu NATO bombardovanja" shodno svojim planovima. Kada je to rekla, onda je nastavljeno sa : poremećaj, bolest, prava pedera, bolest, nakaradni zakon, pederski zakon, uništavanje srpskog nacionalnog bića, duhovni sunovrat, poremećaj, nije bolest al' je poremećaj, Srbe otpuštaju dok vi dajete prava ... itd. Što se tiče nastavka, posle tradicionalne mržnje povodom godišnjice bombardovanja, rasprava u pojedinostima biće nastavljena u sredu u 10 sati, verovatno sa evociranjem uspomena od prethodne večeri. U sredu će se rasprava završiti, u četvrtak će valjda opet pauza, a u petak poslanička pitanja i možda glasanje. Ako ne bude u petak, onda će se to desiti u ponedeljak, poslednji dan pre preseljenja u novu/staru zgradu. Pošto skupštinski sajt ima ćirilicu i latinicu, ali nema informacije o amandmanima i detaljne informacije o tome dokle se stiglo, moramo se osloniti na BLIC: „Prihvaćen je amandman Gorana Mihailovića (SRS) kojim se preciziraju odredbe o ravnopravnosti u obrazovanju, tako što se navodi da svako ima pravo na predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje i stručno osposobljavanje pod jednakim uslovima. Vlada je prihvatila i amandman LDP-a kojim se zabranjuje osobi ili grupi, na osnovu ličnog svojstva, da oteže ili onemogući upis u vaspitno-obrazovnu ustanovu ili im uskrati praćenje nastave. Prihvaćen je i amandman te stranke kojim se zabanjuje diskriminacija dece i maloletnika po osnovu zdravstvenog stanja, po bračnom ili vanbračnom rođenju, javno pozivanje na davanje prednosti deci jednog pola u odnosu na drugi pol, kao i pravljenje razlike prema zdravstvenom stanju, profesiji i drugim obeležjima detetovih roditelja ili staratelja i članova porodice." Prema amandmanu Zorana Bortića (SPS), seksualna orijentacija je privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, ali svako ima pravo da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjvanja je zabranjeno. Amandmanom Snežane Stojanović-Plavšić i Gordane Rajkov iz G 17 plus dodatno se precizira zaštita invalida pred sudom. Nadam se da pratite novi show : „48 sati zloupotrebe desetogodišnjice bombardovanja". Ako nas Amfilohije ne pomene, onda je SPC načisto loš.

Zakon, dani osamnaesti i devetnaesti: Vikend

[caption id="" align="alignleft" width="200" caption="End?"]End?[/caption] Ova subota i nedelja nisu doneli nikakve promene u vezi usvajanja Zakona protiv diskriminacije. Sutra će početi rasprava „po amandmanima" tj. „u pojedinostima". Kako sada stvari stoje, taj proces će trajati tokom ponedeljka i utorka. Postoje nagoveštaji da „većine" neće biti u sredu (dan za glasanje), a u petak je „Dan za odgovaranje na poslanička pitanja". Svi se nadamo da će se tog dana naći neko vreme za izglasavanje zakona. Tokom vikenda, pojavilo se dosta „analitičara" i „komentatora" koji ovoga puta ne napadaju neki konkretan član zakona, niti rone suze zbog neuvažavanja stavova crkve. Ovoga puta na živce im ide „činjenica" da su nevladine organizacije mnogo jake i da „uspevaju da proguraju zakon". Kao i mnogo puta do sada, zamena teza je uspešna pa je prema ovim navodima ispalo da je Vlada „poklekla pod pritiskom nevladinih organizacija". Lamentira se i nad činjenicom da se svuda samo o gejevima priča kao da je to bitnije od svega, zaboravljajući da je upravo SPC i konzervativna ekipa svela celu priču na prava LGBT populacije. Kada su shvatili da je ipak previše ljudi za 15 dana uspelo da pročita zakon (nikad nije kasno) priča se malo promenila, ali je sada već kasno. NGO „Queeria" se već zahvalila radikalima na besplatnoj reklami, jer od kada su počeli da ih napadaju, 4 puta više ljudi posećuje njihov sajt. Sedmica u kojoj će se raspravljati o amandmanima (za sada ih ima oko 500) će biti obeležena pričama o novim slučajevima (ubistvo Đorđa Zarića, pritisak na pravosuđe u vezi radnih sporova, nezavršeni završni račun budžeta itd). Očigledno da npr. napad na porodicu Čedomira Jovanovića neće previše zainteresovati javnost, jer je to u Srbiji počelo da se podrazumeva. Umesto toga, PRESS će nastaviti da „vozi" priču o navodnoj vili, prećutkujući činjenicu da je u toku nekoliko desetina slučajeva gde je ta novina optužena za klevetu ovog političara. Napad će se tretirati kao „slučajni incident", a zakup od 2.500 EUR kao ključno dokaz „sa kim se ima posla". U utorak će se odigrati celodnevna zloupotreba svih žrtava bombardovanja 99-te. Ovogodišnji jubilej će se iskoristiti i da se osigura da javnost i u narednih 10 godine NE pita vlast ZAŠTO je uopšte došlo do bombardovanja, odnosno da se osigura verovanje u brojne teorije zavere. To se neće dobro odraziti na proces usvajanja zakona, naročito zbog performansa koje spremaju klero, naci i slične organizacije, DSS, SRS itd. Biće to pogodni momenat da se istakne da su „tada pokušali fizički da nas unište", a 10 godina kasnije „teraju nas da usvojimo zakon koji će nas duhovno uništiti". Naravno, ponavljaće se da je u oba slučaja kriva Evropa & domaći izdajnici. Što se tiče medija, u utorak ćemo verovatno videti naslove tipa „Na godišnjicu NATO agresije, diskusija o pederima" i slične radove. Biće i sličnih pokušaja da se utiče na prihvatanje nekih amandmana koji bi mogli da utiču na suštinu zakona. Odupiranje promenama teksta bio bi veliki plus za vladajuću koaliciju. Za one koji brinu, Slobodan Antonić neće biti u mogućnosti da komentariše (čitaj: mrzi) Zakon protiv diskriminacije ove nedelje jer je u Savetu manifestacije „Opšenarodni anti-NATO protest: Srbija je svet!Svet protiv NATO".

Zakon, dan sedamnaesti: Filozofija

[caption id="" align="alignleft" width="177" caption="Vox populi"]Vox populi[/caption] Poslednji radni dan ove nedelje bio je prilika da neki od poslanika svrate u Skupštinu Srbije. Nisu tamo ništa specijalno radili. Danas nije bilo televizijskog prenosa pa je zbog toga sve zaista i ličilo na Skupštinu. Srećom, radikali nisu delili plakate sa likovima gej aktivista. Imali su mnogo pametnija posla, protestujući zbog posete Sanadera Srbiji. Onaj transparent „Priznajte Republiku Srpsku Krajinu" dovoljno govori o onima koji se najviše od svih protive Zakonu protiv diskriminacije. Danas su sa raznih strana stigle kritike glede zakona tj. njegove primene kad bude usvojen. Naravno da je najzanimljivija Irinejeva kritika koja se svodi na to da bi i „Njegoš bio otpužen kao zagovornik diskriminacije i netolerancije". Ovu divnu izjavu je dao čika Irinej, koji je i Njegoša zaboravio da smesti u istorijski kontekst, kao što je zaboravio koja je ovo godina onog dana kada je zvao Predsedništvo. Pored njega čitam i čujem kritike koje se svode na „do čega će zakon dovesti kada počne da se primenjuje". Ova predviđanja se otprilike mogu uporediti sa tvrdnjom da će sutra meteor udariti u Zemlju i da će ceo živi svet nestati. Kao što je jedino tačno da meteor MOŽE da uradi u Zemlju, tako je i u tvrdnjama kritičara zakona jedino tačno da je moguće da osoba X tuži osobu Y za diskriminaciju. Međutim, sama optužba ne znači da diskriminacije zaista ima. Norme u zakonu moraju biti generalne, kao što one jesu i u drugim zakonima. Što se tiče „životnih" situacija, tu postoji VEOMA bogata praksa Evropskog suda za ljudska prava. Kao što (ne) znate svaka presuda jeste standard i za naše sudove i može se direktno primeniti. Slučajevi u kojima se postupanje NE SMATRA diskriminacijom su veoma jasno prepoznati u svakom pravnom sistemu, ali i u praksi pomenutog Evropskog suda za ljudska prava. Naravno da nije diskriminacija kada vas neko ne primi na posao spikera na TV zato što mucate i sl. Takođe, nije diskriminacija kada jedna crkva zapošljava samo ljude te veroispovesti itd. Neke zbunjuje definicija posredne diskriminacije. Ona postoji kada neko želi da diskriminiše, a prikrije svoju nameru nekim naizgled neutralnim kriterijumom, koji žrtva diskriminacije ne može da ispuni. Najčešće se uzima primer konkursa na kome se postavlja kriterijum plave kose ili visine od 190cm, a unapred se zna da niko ili ogromna većina Roma neće moći da ispuni ove kriterijume. Nekima je šokantan teret dokazivanja, koji će biti na onome ko je optužen za diskriminaciju. Zamislite da ste žrtva diskriminacije na poslu i da ste zbog nekog svog ličnog svojstva dobili otkaz. Naravno da će vam biti teško da to dokažete na sudu, ali ako teret dokazivanja prebacimo na vašeg poslodavca, on će se sasvim lako osloboditi optužbe ako dokaže da niste dobro radili, da je upotrebljen objektivan kriterijum itd. Ne brinite, ovo je provereno u praksi u mnogim zemljama Evrope. I dalje tvrdim da je ključno čitati pre nego što se nešto napiše -postoji obilje „materijala" na temu praktične primene odredaba koje zabranjuju diskriminaciju, mada je nekima očigledno lakše da „pljunu" bez previše ulaženja u iskustva iz drugih zemalja . Žalosno je što se „narod" na kvazi-argumente najlakše „naloži".